VRAN PLANINA, Bosansko hercegovačka ljepotica

VRAN PLANINA

Bosansko hercegovačka ljepotica, smještena u  Duvanjskom kraju (općina Tomislavgrad), sa najvišim vrhom Veliki Vran  (2074 m n/v).

Vran Planina

Proces nastanka ideje Gdje otići ovaj vikend postao je dugotrajan. Razlog tome je kiša koja nam svaki vikend  dođe u posjetu  kao dosadni daleki rođak. Možete to nazvati ludošću  ali mi smo “morali” uzeti slobodan dan i napuniti baterije. Srijeda je odabrana kao idealan dan za odlazak na Vran.  Sa osmijesima gledamo u jutarnje nebo bez oblaka i  krećemo  iz Sarajeva prema Jablanici, a onda put Doljana. Nakon laganog uspona pred nama se otvara ogromno prostranstvo-Dugo polje. S desne strane tog prostranstva uzdiže se Vran planina.

Vozili smo se  Dugim poljem (park prirode Blidinje) iz smjera Jablanice preko Sovićkih vrata do sredine glavnog puta gdje se nalazi motel „Hajdučke vrleti“. Dočekao nas je oštar vjetar. Posljednje pripreme za penjanje su završene. Iza leđa ostavljamo Čvrsnicu i njen najviši vrh Počno, 2228 m n/v.

Čvrsnica, Pločno

Pastirske priče kažu da je Vran dobio ime po jatima vrana koje su nastanjivale podnožje ove planine. Najviši vrh je Veliki Vran (2074 m n/v), zatim tu je i Mali Vran (2017 m n/v), te Bijela Glava (1990 m n/v). Podnožje planine obraslo je crnogoričnom šumom, dok je jugoistočna strana gola, bez šume. Iz tog razloga penjanje nismo mogli zapčeti odmah iza motela, već smo birali dio sa rjeđom šumom.

Vran planina, Veliki Vran

Vran je građen od vapnenaca i dolomita. Pun je vrtača, udolina i plesana (koso položena zaravan).  Iz životinjskog svijeta srećom ne naiđoh ni na jednog meni nimalo dragog predstavnika iz porodice zmija, ali zato iz biljnog svijeta ne manjka predstavnika: kosmata mužica, zovin kaćun... i naravno encijan  (Gentiana verna, G. septemfida).

Runjava ili kosmata mužica 

(Androsace villosa) 

Encijan

(Gentiana verna)

Zovin kaćun

(Dactylorhiza sambucina)

Područje šume smo prešli, malo izgrebani od borbe sa borovim iglicama, ali zato smo maksimalno iskoristili priliku da udahnemo čistog zraka.  Pravimo malu pauzu ne zbog potrebe za odmorom već zbog potrebe da uživamo u pogledu. Ispred nas je Dugo polje, Čvrsnica i Blidinje jezero.

Dugo polje

Čvrsnica i Blidinje jezero

 (u pozadini Čabulja)

Blidinje jezero je nastalo otapanjem snijega s okolnih planina i nalazi se na visini od 1184 m. Cijelo ovo područije iznimne je Ijepote i vrijednosti zbog prisutnosti mnogih endemičnih vrsta. Srećom pa je 1995. proglašeno zaštićenim parkom prirode. Ljeti veliki dio vode iz jezera nestaje u ponorima, te razina jezera znatno opadne.

Uspon prema vrhu

Od podnožja planine do vrha potrebno je svladati visinsku razliku od otprilike 780 m. Dolazimo do kleke kojom je obrastao put sve do vrha. U glavi mi je samo jedna misao:  Pogled sa vrha koji uskoro sljeduje sigurno će me oduševiti, ko će popeti još ovih zadnjih 500 m, ne mogu doćekati da ugledam marku koja označava vrh.

Veliki Vran i Čvrsnica

Veliki Vran, 2074 m n/v. Pogled s vrha na Čvrsnicu ostavlja bez daha, taj pogled  u daljinu sa sobom odnosi  veliku prazninu svakodnevnice.  Zadržim dah pri svakom udisaju i već lebdim u tom prostranstvu. 

Čvrsnica, Veliki Vilinac 2118 m/nv 

(u pozadini Prenj)

Čvrsnica je jedna od bosanskohercegovačkih ljepotica koju je teško posjetiti samo jednom i posvetiti joj samo jedan dan. Nemoguće mi je u riječi pretvoriti osjećaj kad god je gledam s nekog susjednog vrha. Jedino mogu reći da se to mora lično doživjeti. Pripremite svoje ruksake i pravac Veliki Vran.

Raduša i Ramsko jezero

Pogled u pravcu desne ruke

Nastavak ove priče je pogled u pravcu desne ruke, koji otkriva početak Dugog polja, dio Prenja i dio Čvrsnice. A u daljini pogled ti kaže vidiš li Lisin, vidiš li tamo dalje Bjelašnicu... e tamo ti je dom, tamo malo iza, tamo ti je tvoje Sarajevo. Ej, Sarajevo, najmiliji grade, tako si blizu, kao da te rukom mogu dodirnuti. 

Pogled  prema jugozapadu 

Na lijevom dlanu mi piše u očima svojim možeš da vidiš planinu Ljubuša se zove i tamo u daljini Duvanjsko polje.  Nevjerovatan prizor sa vrha Vran planine na koju god stranu da se okreneš.  Bez obzira koliko dugo ostaneš na vrhu nisi spreman čuti riječi idemo lagano, vrijeme je da se spuštamo. Pomisliš ma daj pusti me, samo još pet minuta... kao da je jutro i iz najljepšeg sna te bude.

Blidinje jezero

Naš mali uspon završava odlaskom do jezera Blidinje. U nekim gradovima tradicija je popiti vodu iz česme kako bi se ponovo vratili u taj grad. Umjesto toga ja umih svoje lice i stavih pečat na izjavu da ću ponovo doći. Sa sigurnošću mogu još jedino reći BATTERIES ARE FULLY CHARGED.

Maj 2010, dzennie