VRAN PLANINA
Bosansko hercegovačka ljepotica,
smještena u Duvanjskom kraju (općina
Tomislavgrad), sa najvišim vrhom Veliki Vran
(2074 m n/v).
Vran Planina
Proces nastanka ideje Gdje otići ovaj vikend postao je dugotrajan. Razlog tome je
kiša koja nam svaki vikend dođe u
posjetu kao dosadni daleki rođak. Možete
to nazvati ludošću ali mi smo “morali”
uzeti slobodan dan i napuniti baterije. Srijeda je odabrana kao idealan dan za
odlazak na Vran. Sa osmijesima gledamo u
jutarnje nebo bez oblaka i krećemo iz Sarajeva prema Jablanici, a onda put
Doljana. Nakon laganog uspona pred nama se otvara ogromno prostranstvo-Dugo
polje. S desne strane tog prostranstva uzdiže se Vran planina.
Vozili smo se Dugim poljem (park prirode Blidinje) iz
smjera Jablanice preko Sovićkih vrata do sredine glavnog puta gdje se nalazi
motel „Hajdučke vrleti“. Dočekao nas je oštar vjetar. Posljednje pripreme za
penjanje su završene. Iza leđa ostavljamo Čvrsnicu i njen najviši vrh Počno,
2228 m n/v.
Čvrsnica, Pločno
Pastirske priče kažu da je Vran dobio ime
po jatima vrana koje su nastanjivale podnožje ove planine. Najviši vrh je
Veliki Vran (2074 m n/v), zatim tu je i Mali Vran (2017 m n/v), te Bijela Glava
(1990 m n/v). Podnožje planine obraslo je crnogoričnom šumom, dok je
jugoistočna strana gola, bez šume. Iz tog razloga penjanje nismo mogli zapčeti
odmah iza motela, već smo birali dio sa rjeđom šumom.
Vran planina, Veliki Vran
Vran je građen od vapnenaca i dolomita.
Pun je vrtača, udolina i plesana (koso položena zaravan). Iz životinjskog svijeta srećom ne naiđoh ni
na jednog meni nimalo dragog predstavnika iz porodice zmija, ali zato iz biljnog
svijeta ne manjka predstavnika: kosmata mužica, zovin kaćun... i naravno
encijan (Gentiana
verna, G. septemfida).
Runjava ili kosmata mužica
(Androsace
villosa)
Encijan
(Gentiana
verna)
Zovin kaćun
(Dactylorhiza
sambucina)
Područje šume smo prešli, malo izgrebani
od borbe sa borovim iglicama, ali zato smo maksimalno iskoristili priliku da
udahnemo čistog zraka. Pravimo malu
pauzu ne zbog potrebe za odmorom već zbog potrebe da uživamo u pogledu. Ispred
nas je Dugo polje, Čvrsnica i Blidinje jezero.
Dugo polje
Čvrsnica
i Blidinje jezero
(u pozadini Čabulja)
Blidinje jezero je
nastalo otapanjem snijega s okolnih planina
i nalazi
se na visini od 1184 m. Cijelo ovo područije iznimne
je Ijepote i vrijednosti zbog prisutnosti mnogih endemičnih vrsta. Srećom pa je
1995. proglašeno zaštićenim parkom prirode. Ljeti veliki dio vode iz jezera nestaje u
ponorima, te razina jezera znatno opadne.
Uspon prema vrhu
Od podnožja planine do vrha potrebno je
svladati visinsku razliku od otprilike 780 m. Dolazimo do kleke kojom je
obrastao put sve do vrha. U glavi mi je samo jedna misao: Pogled
sa vrha koji uskoro sljeduje sigurno će me oduševiti, ko će popeti još ovih
zadnjih 500 m, ne mogu doćekati da ugledam marku koja označava vrh.
Veliki Vran i Čvrsnica
Veliki Vran,
2074 m n/v. Pogled s vrha na Čvrsnicu ostavlja bez daha, taj pogled u daljinu sa sobom odnosi veliku prazninu svakodnevnice. Zadržim dah pri svakom udisaju i već lebdim u
tom prostranstvu.
Čvrsnica, Veliki Vilinac 2118 m/nv
(u pozadini Prenj)
Čvrsnica je jedna od
bosanskohercegovačkih ljepotica koju je teško posjetiti samo jednom i posvetiti
joj samo jedan dan. Nemoguće mi je u riječi pretvoriti osjećaj kad god je
gledam s nekog susjednog vrha. Jedino mogu reći da se to mora lično doživjeti. Pripremite
svoje ruksake i pravac Veliki Vran.
Raduša i Ramsko jezero
Pogled u pravcu desne ruke
Nastavak ove priče je pogled u pravcu
desne ruke, koji otkriva početak Dugog polja, dio Prenja i dio Čvrsnice. A u
daljini pogled ti kaže vidiš
li Lisin, vidiš li tamo dalje Bjelašnicu... e tamo ti je dom, tamo malo iza,
tamo ti je tvoje Sarajevo. Ej,
Sarajevo, najmiliji grade, tako si blizu, kao da te rukom mogu dodirnuti.
Pogled prema jugozapadu
Na lijevom dlanu mi piše u očima svojim
možeš da vidiš planinu Ljubuša se zove i tamo u daljini Duvanjsko polje. Nevjerovatan prizor sa vrha Vran planine na
koju god stranu da se okreneš. Bez
obzira koliko dugo ostaneš na vrhu nisi spreman čuti riječi idemo lagano, vrijeme je da se spuštamo. Pomisliš ma
daj pusti me, samo još pet minuta... kao
da je jutro i iz najljepšeg sna te bude.
Blidinje jezero
Naš mali uspon završava odlaskom do
jezera Blidinje. U nekim gradovima tradicija je popiti vodu iz česme kako bi se
ponovo vratili u taj grad. Umjesto
toga ja umih svoje lice i stavih pečat na izjavu da ću ponovo doći. Sa sigurnošću mogu još jedino reći
BATTERIES ARE FULLY CHARGED.
Maj 2010, dzennie
Nema komentara:
Objavi komentar